![yes [yes.gif]](./images/smilies/yes.gif)
Ranije sam primijetio u par navrata Vase aktivnosti oko objekta Klek, ali unazad par noci sam podosta vrmena potrosio na iscitavanje postova i postavljenih slika. Iskreno Vi, Djadjo i Firewire ste onako najvise angazovani tako da je bilo gotovo dileme kome od trojice da se javim. Impresionirala me objektivnost kojom vodite forum, bez ikakvih dnevno politickih "anomalija", vec iskreno sa entuzijazmom, strascu i objektvnoscu, te je to bio osnovni moj motiv da ponudim svoju saradnju.
Njegova priča gdje ima dosta zanimljivih detalja

Godine 198x. sam završio vojnu školu u Rajlovcu i sa većim brojem klasića dosao na i tada za nas famozni aerodrom, na nas koji smo dobili da služimo na tom aerodormu već tada su ostali koji su otisli na druge aerodrome gledali sa dozom zavisti.
Ja sam iz škole izasao kao tehničar telekomunikacija i prvi dan na a. Željava pri raspodjeli po jedinicama prisao mi je, tada major L.R., komandant objekta Klek i rekao mi "...mali ti ideš samnom".
Nisam imao pojma gdje ali uskoro sam stajao ispred ul. II, lijevo je bio kiosk vojne policije, svjetlo krem boje, dupli kao onaj crveni koji je neko postavio na forum samo su dva bila spojena u jedan.
Iza policajca je bila velika siga sa propusnicama za ulaz unutra po jedinicama sa različitim bojama po dijagonali, ali o tome ću kasnije.
Iako sam bio uz k-danta i on je pokazao propusnicu ali je ja još nisam imao, on je morao napisati u knjigu da on uvodi tog i tog bez propusnice sa razlogom zašto i to je bilo iskljucivo njegovo diskreciono pravo, drugi to nisu mogli.
Tu smo sjeli na tegljač koji je vozio vojnik a zatim kroz objekt do Zvjezde i do njegove kancelarije gdje je bio samo njegov zamjenik major S.I..
Uskoro sam saznao da je L.R. iz (grad), kao i ja, i da je to bio loto po kojem me je uzeo sebi da ne idem u četu veze Baze.
Uz kafu, zaista opušten razgovor sa njima dvojicom, neformalan, rečeno mi je da cu biti vodja IV odeljka za održavanje Objekta, da ću imati 4-6 civilnih majstora, da ću dežurati po sistemu 24h smjena 72h slobodan, da počinjem sutra sa smjenom i da ću biti smješten u TOC-u (Tehničko-Opertivni Centar).
Poslije kafe me je pitao da li znam gdje nas je sačekao tegljac (glavna PP niša) i kako sam samouvjereno rekao da znam poslao me do tamo gdje me trebao sačekati jedan starješina iz TOC-a da me upozna sa tim centrom.
Izašao sam van iz Zvjezde, hodao i hodao a onda shvatio da sam zalutao, stigao sam do vrata i dalje nema kud (IV).
Kad je zazvonio vojnički poljski telefon pored vrata mislim da sam umro od straha, kako je uporno zvonio javio sam se i pretstavio se, sa druge strane je bio major S.I-; "... i pretpostavili smo da ćemo te tu naći, sačekaj doći ce tegljač po tebe.".
Bilo je jasno da se obojica veselo smiju gušteru prvog dana u Kleku.
Kasnije sam shvatio da sam ja još bio i dobar u izboru puta.
E da TOC, pozicija 17 na shemi Kleka i to je ujedno i mala nepravilnost na ovoj shemi jer na kraju prostorija k-de 117-tog se nalazio hodnik sa salom TOC-a.
TOC je prva od tri ključne tačke objekta, prostorija je puni profil cijevi kao i VTR, dužine (dubine oko 10 do 15 metara) a do nje se dolazi kroz hodnik k-de 117-tog.
Jedna od slika koje sam vidio kod vas iz starih slika gdje neko sjedi za pultom a ispred njega su monitori je rana slika TOC-a, kada sam ja došao bila je renovirana sa oko 25 do 30 monitora novije proizvodnje kao i sa centralnim ekranom većih dimenzija od monitora, odprilike kao najveci TV sa katodnom cijevi.
Ravno sa ulaza a na sredini prostorije je bio upravljački pult na kojem su se nalazile komande za mnoge stvari koje su se kontrolisale iz TOC-a.
Ispred te konzole je bio "video zid", svaka galerija, ulazi da se vide pancirna i portalna vrata, bitniji dijelovi kao Zvijezda, ulaz na AKL, ubojno i pogonsko skladište itd.
Sad da me ubiješ ali ne znam tačan broj kamera i odgovarajućih monitora, svaka pojedinačna kamera sa malih monitora se mogla prebaciti na veliki TV.
Drugi segment konzole je bio razglas, generalno za sav objekt, ali se mogao koristiti parcijalno da koristi samo grupu zvucnika po galerijama, kao i to da koristis samo jedan zvucnik na nekom dijelu.
Treci segment konzole je bilo izdvojeno upravljanje svim ulaznim vratima, dakle daljinsko otvaranje i zatvaranje.
To se u normalnom operativnom radu nije koristilo, vec je majstor zadužen za vrata išao tamo i sa dva ili tri vojnika obezbjedjivao da neko ne nastrada prilikom otvaranja ili zatvaranja pancirnih vrata.
Jednom mjesečno, nedeljom kada su samo dezurni bili unutra, obavljana je sva procedura manipulacije vratima ali iz TOC-a i pod nadozorom putem kamera.
Pancirna vrata u normalnim danima nisu bila zatvarana, to činjeno samo za vrijeme borbenih vježbi i za vrijeme državnih praznika kada bi sva vrata bila zatvorena osim onih na ul.II koja su zatvarana do toga da tegljač moze da prodje.
Naredni segment na konzoli je bio PP, odnosno na njemu su završavali alarmi sa svih požarnih javljača koji su bili rasporedjeni po svodu svih galerija i prostorija u objektu.
1984.godine je usavrsen sistem PPZ i postavljeni su i krovni sistemi za gašenje požara, a i dalje je svaku galeriju nadgledao po jedan vojnik iz PP voda zajedno sa dežurnim vojnikom stajanke aviona koji je bio iz jedinice kojima su avioni pripadali.
Mislim da nisam nista propustio od upravljackih sistema sa konzole, u stvari jedan dio jesam ali njega cu ti opisati uz "Zvijezdu".
Pod šefom smjene tehnicke sekcije 24 satno dežurstvo su imali: požarac, smješten u PP niši na raskršću u II galeriji sa desne strane prije ulaska u gal.I a preko puta ulaza u gal.III. bio je to civilni majstor a samnom je radio jedan stari D.G., koji je tu bio od prve "lopate", odnosno od početka izgradnje aerodroma.
Sa njim je dežuralo jos tri smjene vojnika za PP dežurstvo u galerijama, kao inače kako funkcioniše stražarska služba bilo gdje.
Ostali radnici su se nalazili u prostorijama kotlovnice gal.III i to: električar (ujedno i vratar), klimatizer, kotlovničar i mi smo ga zvali "dizelaš" odnosno radnik koji je upravljao sa dve dizel centrale, jednom uvijek na "nonbrake" sistemu i jednom u rezervi.
Uobičajeno napajanje objekta je bilo vanjskim dalekovodom, ali za svako letenje je struja bila prebacivana na vlastito napajanje, dakle jedna centrala radi, druga prelazi na "non brake" a vanjsko napajanje dalekovodom je bilo treća rezerva.
--
Druga bitna stvar je bio toranj AKL (aerodromska kontrola leta) do koje se stizalo liftom iz gal.III.
Pored samog AKL tu se nalazilo i glavno radio relejno čvoriste za objekat, ali u njemu nije bilo posade iz čete veze vec su dolazili u redovne kontrole i održavanja, kao i dežurni relejac koji je dežurao u kasarni Željava po potrebi ako bi se nesto desilo sa nekim kanalom ili slično.
Bila je jedna mini klima komora, operativni centar k-de 200.vb, radarska kontrola leta, odnosno radna jedinica radara za navodjenje aviona u SMU (Složeni Meteo Uslovi), izlaz na galeriju pored tornja i glavna prostorija AKL.
Klasični AKL kao bilo gdje ali za razliku od ostalih on je imao pacirni prozor.
Impresivno okovano debelo staklo koje se moglo otvoriti, debljine preko od 15 do 20cm koje je sa vanjske strane imalo i dodatnu posebnu čelicnu zavjesu koja se spuštala u slučaju opasnosti. Neko mi je pričao da je to staklo radjeno namjenski za objekat negdje u inostrantvu a posebno je bilo po tome sto nije bilo nikakvih izobličenja niti anomalija na staklu na tolikoj debljini.
Malo sam pogledao osobe koje su postavljale postove i mislim da većinu od onih koji su radili na Željavi znam ili sam čuo za njih, naravno osim vojnika, deda CyberFulcrum je definitivno autoritet za pilote, ne samo na ovom forumu već uopšte gdje se nešto priča o RV exYU, a ako sam u pravu i Z. je tu, sa SUKL-e.
Inace ja pišem po sjećanju, nemam bas nikakvih slika a rado bih Vam ih ustupio, pa je moguće da se nekih stvari ne sjetim odmah. Takodjer molim, da ukoliko imate nekih nedoumica, nejasnoća ili korekcija u vezi sa do sada napisanim, odmah o tome popričamo i razjasnimo, pitanja sa podpitanjima su takodjer dobro došla, da se ne bih rasplinuo u pisanju, stvari koje su manje bitne.
Jednu stvar moram da Vam jos pojasnim, a to je koliko ko zna o objektu. Unutrašnja bezbjednost u objektu, u smislu kretanja ljudstva po objektu, nije postojala, dakle ko je ušao ušao je i mogao je da ide gdje želi, ali nije bilo tako. Vrlo brzo sam shvatio da svi koji su bili unutar objekta, (a za sve je koji su dobili dozvolu za ulazak vrsena je prethodna provjera podataka od strane tadašnje civilne sluzbe DB i bez te provjere se nije mogla dobiti dozvola), nisu baš puno i bez potrebe "spartali" po galerijama. Uglavnom su se držali svojih galerija, radnih mjesta i učionica. Recimo za postojanje TOC mnogi moji klasići koji su radili u VTR-u, sto je blizu jedno drugog nisu znali ni poslije dve tri godine rada. Razlog se moze činiti provizoran ali TOC je smješten iza kancelarija k-de puka, tako da se moralo proći kraj komandantove kancelarije, a to se nije baš dalo vodnicima, vojnike da ne pominjem, jer si uvijek bio u prilici da naletiš na Glavnog, a to uvijek znači pitanja, pitanja, pitanja, ne zato sto ideš negdje "gdje ne smiješ", vec jednostavno uslovni refleks nadredjeni - potčinjeni u vojnoj hijerarhiji. Ista situacija je bila i sa Zvjezdom, niko nije branio ali mehaničari i tehničari ako im baš avion nije bio pred ulazom, nisu baš voljeli da se tu zadržavaju. Nešto kao obrnuta cenzura.
--
Vidio sam jednu malu nedoumicu oko "noćnog starta" odnosno osvjetljavanja praga PSS I. MiG-21 je generacija aviona koja je imala veliku brzinu i snagu motora ali ne i profil zmaja koji je obezbjedjivao manevribilnost na malim brzinama. Piloti o tome znaju sve, naravno, a ukratko radi se o tome da je prilazna brzina aviona pri sletanju bila vrlo velika, nisam siguran oko 350 u prilazu i oko 270 pri dodiru, a sve to uz vrlo malu preglednost iz kabine posebno u prednjoj osi aviona. Četa veze VB je imala 6 kamiona ZIL sa ogromnim reflektorima na sebi i ogromne snage osvjetljenja. Otprilike sa praga PSS I se mogao osvjetliti vrh Čelopeka da gore potraze iglu. Svjetlost je dobijana električnim lukom izmedju katode i anode debljine kao prst a mjenjane su nakon vrlo malo sati rada, par sati. Pored ova dva ZIL-a koji su postavljani pored lijeve strane praga PSS I postojala su i 4 manja reflektora u nizu koji su dodatno osvjetljavali prag noću. Tu na pragu je bio i smjesten PKL, odnosno jedno vrijeme "kanadjanka" za rukovaoca letenja, pilota koji je pomagao u prilazu, a kasnije je Kanadjanka otišla na remont i spremljena je za potrebe a.Udbina. Veza je ostvarivana sa AMR 255. Najludje je bilo kada bi u jedinice puka dosla mlada generacija pilota i kad bi počela probuka za noćno letenje, i "produžavanje". Tad je u produžavanju bilo akrobacija od masenja i praga i ose piste, zamislite kad se na 3 - 5 m iznad glave ukljuci forsaž, proljev je bio "normalno" stanje poslije noći na pragu PSS I.
--
Zvijezda, jedan od tri ključna dijela objekta, poznajem je iz dva aspekta, prvi kao šef smjene tehničkog odjeljenja (4 god.) i drugo kao načelnik stanice za KZ (kriptozaštitu ili šifra) (3 god). Polovinom 80-tih renoviran je kompletan OC i postavljena su najsavremenija, za to doba, sredstva i uredjaji, od radarskih ekrana gdje su linkovani podatci radara sa RP Kota, RP Kozara i RP Gola Plješevica (51.bVOJIN), sredstva radio komunikacije su osavremenjena sa Švedskim stanicama SSA 1000, dok je dotadašnja telefonska centrala promjenjena i postavljena Iskrina C - 7 koja je radjena u kooperaciji sa Ericsonom. Takodje u to doba je u objekat u razdjelnik C - 7 ušao i "Central Kabal", sto je laicki receno bila preteća današnjih optičkih kablova. Znam samo da je isao od Slovenije, preko Hrvatske kroz BiH (iz objekta u Bihać, pa potom putem AVNOJ-a do Jajca i Sarajeva te dalje za Srbiju i Makedoniju), znam da je imao podstanice na ne znam koliko kilometara jer je kabal sadrzavao gas u sebi.
Na jednoj od ponudjenih shema sam vidio par netačnih stvari, pojam "mrtvačnica" se vezuje za mjesto gdje je bila KZ stanica. Dali je to možda nečiji sleng ili šta ne znam, ali moguće je jer u stanicu KZ, prostoriju gdje se vršila kriptozaštita, nije imao pristup ni bilo koji K-dant pripadajućih jedinica (200.vb, 117, 352-ge, 51.bVOJIn, kao ni K-dant 5.Vak ili viši oficiri iz VaK-a, ukoliko nisu iz strukture KZ). Telegrami koji su trebali biti poslati donoseni su u zapečećenim kovertama po kuriru, a jedino su pripadnici 352.iae svoje izvještaje poslije izvidjackih letova (moze se izčitati i kao špijunskih letova jer objekti njihovog leta su bile sve snage zemalja u okruzenju exYU) donosili lično, k-dant 352.iae (RIP, poginuo pri padu Utve), te još jedan ili dva viša oficira pilota. Ta "zabrana pristupa u KZ" moguće da je proizvela sleng "mrtvačnica". Dalje nije bilo nikakvog prislušnog centra u objektu, posebno ne "UHA" kako sam vidio da ga je neko nazvao, niti ga je objekat po svojoj formaciji imao. Tek u ratu u RH, na RP Plješevica je uspostavljeno aktivno radio i telefonsko izvidjanje, potom i na RP Kozara, a na LINKU je uspostavljena analitička sluzba dobijenih informacija i ona se, opet u slengu zvala UHO, dok je kodni naziv bio drugaciji.
U sredini Zvijezde se nalazila klima komora, KK 12, najbitnija i najznačajnija KK, na nekim shemama imenovana i kao "kompresorska komora" ali to nije tehnički tačan naziv.
Ta KK je bila srce i pluća čitavog objekta, imao sam sreću da je radnik klimatizer iz mog odjeljka bio direktno zadužen za tu KK.
KK12 je mogla u slučaju direktog atomskog udara po Trianglu da snabdjeva objekat vazduhom.
Ko je obišao ventilacijske izlaze iznad objekta za svaku KK mogao je da primjeti da su oni ipak bili iznad tla i da kao takvi u tako neposrednoj blizini centra atomske eksplozije ipak ne bi opstali na zemlji sa velikom vjerovatnoćom da bi bili zarušeni te kao takvi i neupotrebljivi.
Pitanje za milion dolara, malo kompleksnije. Objekat "Klek" je trebao da izdrži odredjen broj mjeseci sa stanovišta atomskog rata "zapečećen" i da sačuva avione, pilote, k-dni sastav, tehnički sastav i potrebna TMS za borbeno djelovanje post atomski.
Pogonsko skladište "Pokoj" i pripadajući cjevovod do objekta bi bili unistani, imao je rezerve svega pogonskog unutar sebe, rješeno.
Ubojno skladište u selu Svodna (pola puta Novi Grad - Prijedor), imao je svo potrebno naoružanje unutar objekta, rješeno.
Autonomno napajanje strujom, 2xDIT sa rezervom goriva, rješeno.
Skladište TMS Ripač, untar sebe VTR sa svim potrebnim zalihama dijelova, ulja i maziva, rješeno. Snabdijevanje vodom, izvor Klokot, podno kraja PSS II, sigurno bi bio ili uništen ili kontaminiran do te mjere da bi objekat ostao bez vode, pored vazduha, dve osnovne potrebštine, NERJESENO.
Mislim da sam sad otprilike po sjećanju kompletirao sliku, sebi obnovio, a i Vama dopunio neka saznanja. Nadam se da sam bar malo pomogao u Vasim nastojanjima da obnovite sjećanje na ovako fantastičnu gradjevinu.
Mislim da jedino još Indija ima ovakav objekat, odnosno kopiju objekta Klek. 1984.godine sam vozio plavi tegljač (VIP vozilo) sa prikolicom na kojoj su sjedili pretstavnici Indijskih OS, njihov načelnik Generalštaba sa turbanom na glavi tradicionalnim brkovima ko da je čuvar TajMahala, a kasnije sam dobio infomaciju da je Indija pocela da pravi takav objekat. Takodje znam da Švedska ima nesto kao umanjena verzija ovakvog objekta.