U LPS-u smo shvatili da smo zaboravili kupiti kruh, pa smo za istim krenuli u potragu praktički na samom kraju civilizacije. Ušli u jedini dućan, ali je kruh "već bio i otiš'o".

Stali kod Dakote i popeli se u nju jer je Flashback htio pronaći serijski br. od aviona, poslikali i posnimili što se dalo, serijski nismo našli i nakon zapisivanja od dvojice HV-ovaca, krenuli prema rupama. Cesta je solidno, iako je vegetacija na mjestima toliko zarasla cestu da je prolaz taman za jedan osobni auto.
U podne smo došli na triangl, na brzinu smo provjerili stanje zaraštenosti pista, sparkali se ispred dvojke i provjerili izvedivost Flashove ideje o spuštanju do otvora u stijeni desno od ulaza. Zbog stvarno guste vegetacije, to smo odgodili, pa smo krenuli na triangl pripremiti se za letenje. Dok sam ja pripremao letjelicu, Djadjo je sredio problem napajanja kamerice i nakon kratkih testova na zemlji, odlučio sam da možemo u zrak s obzirom na povoljne vremenske uvjete i blag sjeverni vjetrić. Polijetanje smo vršili sa prostora dežurne pare u pravcu sjevera pistom 4, kao što će biti vidljivo iz video priloga koji su u pripremi. Kako nisam htio riskirati da avion ostane bez goriva u zraku na terenu gdje je prostor za slijetanje izrazito ograničen zbog visokog drveća već na rubu triangla i pristup je moguć samo iz dva smjera, nakon nekih 7-8 minuta letenja spustio sam model, dotočili smo gorivo i oslobodio prostor na kameri za novu snimku i novi let. Usput smo uzeli i malo odmora jer je sunce stvarno pržilo nevjerojatno. Za ilustraciju, iako sam na suncu bio svega nekih 30-tak minuta letenja i priprema, koža mi je prilično pocrvenila, a danas već imam boju.

Nakon još jednog, po meni, uspješnijeg leta pri kojem smo malo promijenili kut snimanja kamere i način letenja, odlučili smo da je vrijeme za ući u tunele. Bližilo se 14 h i spremili smo se za ulazak na 1. Odluka je pala da pogledamo, posnimimo i poslikamo detalje od ulaza 1 do ulaza 3, pa ako će nam se dati, da odemo i do ulaza 4. Nažalost, već po dolasku do skretanja u galeriju 124. iae počela se nazirati maglica po glavnim tunelima. Kad smo došli do VTR-a, magla je na mjestima bila toliko gusta da se nije moglo vidjeti ni 15 m kolika je širina VTR-a. Vlage po podu je bilo daleko manje nego u trećem mjesecu, ali je zato u zraku bilo valjda 101%.


Evo, prije nego momci pripreme svoje materijale, a budući da nisam slikao skoro ništa, samo video, evo par mojih screenshota u nastavku.
http://s980.photobucket.com/user/lybi-forum2/slideshow/zeljava-19-08-2009/olympus/trebflycam?sort=3







