Aerodrom ŽELJAVA
Monument to the human's ingenuity (...and stupidity)
Airfield now Pljesevica-slope
Memory to Robert Facebook (LYBI Željava) exYU AIR FORCE equip.     LYBI dioramas  
TESTIMONYS
Reading incoming e-mails and the entries to the guest-book i have noticed that some people written very close desciptions about airfield.
...or they point to some inaccuracys.
That sort of data are highlighted here....(for now not on English)
Also many testimonys you can fin on forum board (non english)---> here
 

Name :
makedonac

Input date:
28.10.2006.
(e-mal)

 

Pisem ti iz Makedonije tacnije iz Kumanova, posto sam vidio slike što si poslao na MyCity i da ti kažem da mi se puno sviđaju, a sviđaju mi se zato sto me puno podsjećaju na 1991 godinu koje sam tada bio u vojsci i to tačnije na Aerodromu Željave.
Radio sam tamo kao vojnik na dežurnoj pari tada se tačno zvalo ja sto sam bio Link tako su ga zvali piloti, radio sam na razvijanje tih crnih kutija koje se zovu Sarp.Pa evo zad cu malo da ti opisem u vezi mog posla sto sam imao u vojsci.
...
Vidi! one crne kutije su bile malo specifičnije, one ne razvijaju slike nego to su samo razvijeni filmovi na kome se gleda znaci: poletanje, sletanje, na koju visini leti avion, onda na kojoj visinu i sa kolikom brzinu e išao avijon, pa onda na koju visinu je ukljucen forsaž, kada je uključen auto pilot itd.
Te kutije mi smo ih zvale (Sarp) i sve se radilo na toj dežurnoj pari u stvari toje bila zgrada bez spratova u kome su bile kancelarije u kome su bili piloti, ucilnice, moja kancelarija gde sam radio, kancelarija gde su bile kafe kuvarice i posebna prostorija.
Gde je bio postavljen provizorni avion je ustvari kabina gde se radila simulacija.
Bilo je mnogo lepo ja sam se skinuo 18 Septembra 1991 godine i otišao sam sa Aerodroma sa helikopterom.
Tako tako mi je izašla prilika da letim do Niša.
Ostao sam samo ja Makedonac svi su pobegli samo ja sam ostao, hteo sam do kraja da odslužim, a nisam ni redovno iskoristio pošto nisam hteo da idem mnogo mi se sviđalo i da ti kazem pravo da nije bilo rata ja bih ostao tamo 100%.
 


Name :
zoran (pis)

Input date:
30.11.2006.
(knjiga gostiju)

 

Imao sam čast biti na tom aerodromu sluzeci kadrovski rok u tadasnjoj J.N.A.
Bio sam i u kompleksu, jer mi je VES bio meteorologija.
Bio sam i na radarima na vrhu Plješivice.
Ono što vidim iz ovih fotki sada, i onih tada, govori mi da je stvar u mentalitetu, a ne u ratu.
Nažalost, zato je bivsa juga bila avangardna, pa nije mogla opstati.
O aerodromu jednom drugom zgodom, iako, najbolji zalazak sunca u augustu mjesecu.
Sa vrha Plješivice sam vidio samo vrh Medvednice, već i Triglav, a bistre oči Plitvica su se caklile u podnožju, zajedno sa pentagramom Titove Korenice, tj. motela koji je na taj način bio rasvijetljen.
Za ljude poput onih koji tvrde da je sa tog aerodroma bombardirana Hrvatska, to su vjerovatno oni iz Slunja mogu jos samo dodati, da je krunski dokaz kako netko tko ima vozačku dozvolu, i automobil, biva autistom.
Nadam se da ovaj sajt nece zamrijeti, jer je spojen sa jednom velikom i lijepom temom, zvanom Zeljava, ja to kazem, forever.
Sve najbolje autorima od Pisa
 
 


Name :
negdje sa strane

Input date:
15.01.2007.
(e-mail)

 

Dobar dan,
Gledao sam slike sa Željave i na jednoj slici nisu ispravni podaci, na kojoj stoji kao sto ti kazes "mehaničar koji skida zaštitnu masku sa usisnika miga...", inace to je pilot, Sladojević Siniša, strašan drugar, poginuo nesretnim slucajem tj.,sudarom sa jos jednim migom blizu iznad Podgorice 1994.jun, nije uspio iskociti..
Pozdravi
 
 


Name:
zoran (pis)

Input date:
07.02.2007.
(knjiga gostiju)

 

Pozdrav Fireware, imam par nadopuna koje se tiču vanjskih objekata.
Kako sam i sam imao prilike boraviti na Željavi u sklopu odsluženja kadrovskog roka od godinu dana, to je bilo u sezoni oktobar 1981-septembar 1982.
Kao meteorolog proveo sam skoro devet mjeseci na tom aerodromu.
Što se tiče unutrašnjeg plana, ono što sam ja vidio odgovara shemi koju si ti postavio, i to na temelju ulaska u rupe.
Moje sjećanje, a bio sam i na KT-u i u restoranu, menzi, kako tko to shvaća, i ulazio na ulaz br. 2.
Dakle, pokrio sam svojim ulascima nekih možda petinu podzemnog objekta, i najjasnije upravo u pogledu KT-a.
Znam za prostor unutra, koji nije bio vrlo velik, ali je bio izuzetno kompaktan, kao i za osmatračnicu, a to je ono sto se vidi na tvojim fotkama sa triangla.
Na galeriji su bili instalirani, e sada, da li par ili dva para onih panoramskih dalekozora, kakve vidiš na svakom većem međunarodnom aerodromu.
Znam i da su postojale sprave za noćno osmatranje, i to znam iz ličnog iskustva, ali taj doživljaj drugom zgodom.
Od triangla onom cestom smjerom rupe br.4 ide, PP vod, tj. objekt, sa dva FAP-a, vatrogasne cisterne, sa topovima koji su neposredno obezbjeđivali avione u slučaju požara, za vrijeme letenja.
U sklopu toga bila je i spavaonica PP voda, i meteo čete.
Druga zgrada, bolje reci, baraka, jeste bila baraka dežurne pare, kompletne posade koja je bila zadužena za opsluživanje dva miga pod punim naoružanjem, plus dva pilota koji su bili u visinskim kombinezonima.
Treća zgrada, dakle od triangla prema rupi br. 4 bila je zgrada LINK, tj. mjesto gde je bio instaliran trenažer, koji je koriscen za tzv. virtualno letenje.
Četvrta je zgrada bila zgrada meteo službe, gdje sam i ja crtao meteo karte.
Ima jos na onom zemljištu koje je triangularno, izmedju glavne piste broj jedan, piste koje je koristila dežurna para i one koja je sljedeća paralelna sa tom, ali na izdvojenom mjestu, meteo kućica.
To je bila služba u kojoj je radilo civilno lice sa par vojnika, mjereći brzinu i smjer vjetra na prilazima pisti, kao i ostale relevantne meteo podatke za oblasnu sluzbu letenja na aerodromu.
Eto, toliko o tome, snimci su izvanredni, nažalost, pokazuju ne bas lijepu sliku, u svakom slucaju su dokument za razmisljanje, kako o onom prije, tako i o ovom sada.
Pozdrav od Pisa!
 
 


Name :
Miroslav

Input date:
13.02.2007.
(knjiga gostiju)

 

Komplimenti.
Sluzio sam na Željavi vojsku u mirno vreme.
Jedna napomena:u 352. nije bilo 20 kom MiG-21 već 12.
Veliki pozdrav.
 
 


Name:
J

Input date:
26.02.2007.
(e-mail)

 

Hello, I was surffing the net and came upon your website.
It is quite fascinating to say the least.
I was with in Bosnia several times with IFOR and SFOR.
I had a chance to go into the tunnels in 1998.(see att pic)

I have been looking for al sorts of stuff on the facility but came up with nothing until now.
Thanks so much for posting this for all to see.
Unfortunately I cannot read your webpage as I only read English.

Thanks again for sharing your pics and video. I love it.
J
 
 


Name:
Kiseli novembar 84

Input date:
24.09.2007.
(knjiga gostiju)

 

Ovo je fenomenalno! Toliko uspomena...
Sijećam se da smo svi mi obični vojnici bili fascinirani ovim objektom.
Pričalo se da smo vidjeli samo jedan sićušni dio svega, da objekat ima 9 (!) katova, i nikad nismo smjeli ulazit u galerije u kojima nismo imali posla.
Radio sam u VTO, tj. u VTR kao avio-mehaničar i cijelu godinu nisam dirnuo pušku niti obuo čizme.
Sve šta mi je trebalo bio je odvijač i ponekad - metla.
Sijećam se kapetana Grbića, kapetana Fajka i kapetana Studena.
Sijećam se kafedžinice u kojoj je moj prijatelj i klasić Vlado kuhao najbolju tursku kafu...A radno vrijeme bilo nam je od 7 do 3 (ako se dobro sijećam).
Jedino šta je zima bila gadna, očistili smo 100-tinjak tona snijega...
Hvala na ovoj stranici!!!
 
 


Name:
N.N.

Input date:
17.05.2007.
(e-mail)

 

...pre skretanja u Zvezdu u galeriji D pre ulaska sa desne strane nalazi se jedan prolaz koji je služio kao frižider za namirnice od pilotskog restorana, a u stvari u pravim uslovima bi služio za mrtvačnicu pošto je to bio veliki frižider.
 
 


Ime:
Blake

Datum unosa:
02.01.2008.
(e-mail)

 

Drugi je dan Nove godine, 2.siječanj 1988. Dakle, točno prije dvadeset godina.

Željava, snijeg, minus.
Vojnik Blake nalazi se u pritvoru, na jednom od svojih zasluženih dvanaest dana.
Pritvor i nije loša stvar. Ustajanje u šest umjesto u pet, nema smotre, čišćenja puške... Lako se čovjek navikne.
Slobodne aktivnosti u vrijeme "obuke i zanimanja" svode se na metenje i čišćenje snijega ispred ulaza i komande, istresanje kanti za smeće po kasarni u kontejnere, vožnja na dajcu smećaru otraga (kao cigo) i pražnjenje kontejnera na deponiju.
Specijalni zadaci-akumulatorska stanica, rabljena kiselina, sređivanje WC-a širom baze.
I da, šećer na kraju. "Rashod" ide zadnji na ručak i večeru, repeta ima neograničeno.

Osobni znaci vojnika u pritvoru: nema opasača, uprtača, remena i vezica na čizmama, što mu dodatno daje dostojanstven izgled. (propis je doduše takav, valjda da se netko ne objesi u Wc-u; zaboravili su da imamo dva metra plavog konca namotanog oko igle u kapi).

Drugi dan nove godine, (eto, i to više ne postoji), službeno je praznik, mir, tišina, novine su pročitane, šaha je dosta, karata nema, radio svira... Pritvor se inače nalazi u objektu odmah nakon ulaza, a tu je i kancelarija dežurnog oficira.
Aerodrom inače ima dežurnog oficira aerodroma DOA, njegovog pomoćnika PDOA, dežurnog oficira vazduhoplovne baze DOVB i njegovog pomoćnika PDOVB, ali nikom nigdje ni traga.
Sve dužnosti su objedinili u jednom, on je u obilasku aerodroma, to traje satima. Glavni su dva vojna policajca u trafici pred kapijom.

Negdje oko 10 prijepodne ulazi jedan od njih i kaže: imaš posjetu.
Nešto sigurno ne valja-otkud posjeta danas, ili se netko šali, ili je nešto pošlo po zlu.
Stražar kaže: došao ti je otac. Sad je sigurno - ovo ne može dobro završiti.
Policajac pita dežurnog pritvora mogu li izaći, ovaj samo slegne ramenima.

Izlazim do kapije, stvarno, moj tata, u zimskom kaputu, sa šeširom i paketom.
Pitam dežurnog, možemo li sjesti u njegovu sobu, može.
Razjašnjavamo se brzo-doma nisu primili moje zadnje pismo, ljudi se zabrinuli i to je to.
Otvaram paket-meso, kolači, flaša rakije.Izvadim osobne stvari, proslijedim paket dečkima u pritvoru, zovemo i dežurnog i policajce. Odmah je atmosfera bolja.
Tata i ja sjedimo u sobi od dežurnog i polako pričamo.

Stiže i pomoćnik dežurnog oficira, s obilaska aerodroma. Malo mu je čudno otkud vojniku u pritvoru posjeta, ali onda mu ispričamo cijelu priču, ponudimo i njega.
(tata je stigao vlakom ujutro u Bihać, lokalni autobusi ne voze, ukrcao se na bus za Karlovac, sišao u Ličkom petrovom selu, pa pješice prema Željavi, naišla kampanjola vojne policije pa ga povezli. Vlak za povratak ima navečer.)

Čovjeku smo se valjda sažalili, pa ima odličan prijedlog: pošto nema nikog od oficira osim njega, zažmirit će na oba oka, nek' mi lijepo odemo do Duleta u kafanu, nek' pojedemo i popijemo kao ljudi. I tako nas dvojica lijepo krenemo pravac kafana.
Sanjam vruće ćevape i hladnu karlovačku.
Ovo bi još moglo i lijepo ispasti.
I naravno, birtija ne radi. Bio doček, repriza, svi spavaju, otvorit će poslijepodne.
Nalijevo krug, natrag u Željavu. Sjedimo tako još par sati.
Dva ili tri sata popodne, smjena dežurnog oficira.
Ovaj koji je sad stigao ne želi ni čuti za varijantu s kafanom. I tako mi opet sjedimo cijelo popodne u dežurnoj sobi, više nemamo ni tema za razgovor, u paketu više nema ni među ostacima šta za prebrat.
Osim toga, treba tati organizirati i povratak.
Na sreću, vozačka solidarnost na djelu, izlazi tamić "ćuftar" koji vozi hranu okolo po stražama, pa ga naguramo u kabinu na ono pomoćno sjedalo iznad motora.

Zamislite samo koliko je položaja prošao dok su razvezli svu hranu, mogao je i kartu nacrtati, bilo bi nam danas lakše..